MEMORIJAL 12 VATROGASACA / Otok Kornat / 2010.

 

 

 

Memorijal dvanaest vatrogasaca

Mjesto: Otok Kornat
Vrsta: pozivni natječaj
Autor: Radionica arhitekture

Projektni tim: Aleksandra Duka, Goran Rako, Josip Sabolić, Mario Škarijot

Projektirano: 2010.

Površina: cca 2.200 m2 

 


Naše označavanje memorijala počinje iskrcavanjem na otok. Silazaći s broda našli smo se na početku zida koji nam pokazuje put prema mjestu sjećanja. Suhozid, svima razumljiv arhitektonski element označavanja u kamenim pejsažima kornatskih i drugih jadranskih otoka. Ni kompliciran ni skupocjen, traži samo puno muke i znoja. Koristi materijal iz prirode koja ga okružuje te i sam postaje dio prirode. Svi ostali kornatski zidovi međusobno su slični, ovaj je poseban jer je poseban i razlog njegovog nastanka. Zid i staza vode nas uzbrdo. Trasa slijedi logiku koračanja ljudi koji se prirodno uspinju. Visina zida u velikom dijelu njegove dužine dopušta pogled odraslom čovjeku preko njega, na vrt prema kojem korača, na krš, otoke, more. Korak po korak približavamo se vrtu ograđenom onako kako se ograđuje arboretum ili groblje. Čempresi rastu iz zemlje donešene iz cijele Hrvatske. Izviruju iznad zidova označavajući prostor onako kako se stoljećima na ovom kamenju označava mjesto mira. Zaštićeno zidom koji ne dozvoljava vjetru da otpuše zemlju. U vrtu su obilježena mjesta na kojima su poginuli vatrogasci. Porodice imaju prostor za odmor, za vijenac, svijeću. Staza nas polako vodi od jednog do drugog takvog mjesta. Ona su šest malih vrtova u velikom zajedničkom. Sedma vrtača je kapelica. U njoj je mjesto na kojem se vijenac ili svijeća postavljaju za one koji su umrli drugdje ili za sve zajedno. Na zidu kapelice je dvanaest otvora. Oni pokazuju ranjivost. U kapelici se drži misa, ljudi se malo odmore gledajući umirujuću pučinu pa krenu natrag prema obali, prema brodu.